Kako pripremiti dete i sebe na operaciju krajnika?


Operacija krajnika (tonzilektomija) najčešća je operacija u dečijem uzrastu.
Kako bi dete što bezbolnije prošlo operaciju i postoperativni oporavak, potrebno je pripremiti ne samo dete već i sebe. U nastavku vam donosimo korisne savete otorinolaringologa prof. dr. sc. Željke Roje:
„Oduvek mi je bilo jasno da je edukacija najvažnija u prevenciji i lečenju bolesti. Ali edukacija se ne odnosi samo na medicinske profesionalce, već i na laike. I zato biti profesor ne znači isključivo rad na Medicinskom fakultetu, već davanje sebe, svog vremena i znanja u podučavanje “običnog čoveka” o tome kako da brine o sopstvenom zdravlju i zdravlju svojih najmilijih.
Koji je zadatak dečijeg otorinolaringologa?
Veliki broj dece trpi bol nakon operacije krajnika, ne može da jede normalno barem 10 dana, ne može ići u vrtić i/ili školu, a roditelji ne mogu na posao. Svi ti parametri daju tonzilektomiji opštu medicinsku, pa i socijalnu dimenziju. Uspeh hirurškog zahvata ne meri se samo spretnošću hirurga i njegovim zadovoljstvom tehnički dobro izvedenim poslom, već konačnim rezultatom: zdravim i neistraumatizovanim detetom.
Zato zadatak svakog dečijeg otorinolaringologa nije da operiše dete, već da utiče na smanjenje postoperativnog bola i komplikacija (krvarenje, infekcija, dehidratacija). Taj posao lekar ne može obaviti sam, već je potrebna saradnja svih učesnika: deteta, roditelja i hirurga uz neizostavnu ulogu anesteziologa, pedijatra i ostalog medicinskog osoblja.
Edukacija roditelja
Stoga, edukacija roditelja i njihova adekvatna priprema za operacijski zahvat je neophodna kako bi dete što mirnije i spremnije „ušlo” u operaciju i „prošlo” postoperativni oporavak. Podstaknuta takvim razmišljanjem, a na temelju sopstvenog iskustva rada sa decom, napisala sam u saradnji sa Salveo-pharmom brošuricu (priručnik) za roditelje „Mama, idem na operaciju krajnika! (2013.). U njoj se može pronaći sve što su mene roditelji godinama pitali, i što sam im sama imala potrebu ispričati. Sadrže niz konkretnih saveta i predloga kako se ponašati pre, za vreme i nakon operacijskog zahvata.
Istina jeste da je u svetu napisano puno raznih ambicioznih priručnika, na internetu možete pronaći sve što treba (i ne treba), ali ciljani saveti o jednom uskom segmentu prilagođeni lokalnim uslovima i okolnostima, temperamentu i karakteru stanovnika uvek nađu svoje čitaoce i slušaoce. Ma koliko ovaj priručnik izgledao mali i napisan nemedicinskom terminologijom, sigurna sam da će služiti i već služi poboljšanju zdravlja naše dece i mojih malih prijatelja i bolesnika. Pitajte roditelje operisane dece i samu decu koliko im je značila dobra priprema za zahvat i koliko nas je potrebno za uspeh.
Reći će vam sigurno – barem troje.”